Obitelji Šubić, Draganić i Vrančić

Obitelji Šubić, Draganić i Vrančić su tri plemićke porodice koje su imale značajan utjecaj na povijest i razvoj Pirovca. Obitelj Šubić, jedan od najmoćnijih hrvatskih feudalnih velikaša između XI. i XIV. stoljeća, bila je temelj na kojem su se izgradile kasnije povezanosti s obiteljima Draganić i Vrančić1.

Obitelj Draganić, koja se prvi put spominje u kronikama grada Šibenika 1332. godine, stekla je značajnu ulogu u Pirovcu kupnjom Zlosela i velikog dijela okolice te gradnjom zidova i crkve, postavši nasljednim conteom. Članovi obitelji Draganić bili su ugledni gradski službenici, suci, odvjetnici, trgovci, diplomati, vojni pukovnici raznih vojski, gradski kapetani, borci protiv Turaka, brodovlasnici, opati, đakoni, benediktinci, poglavarice samostana, ali prije svega pismeni i obrazovani ljudi, što je bilo rijetkost za prošla vremena2.

Obitelj Vrančić, izvorno pripadajuća bosanskom plemstvu, dobila je grb s tri zlatna ljiljana od ugarsko-hrvatskog kralja Ladislava I. Svetog i u Šibenik su došli već kao plemići. Antonio Veranzio (Antun Vrančić), član ove obitelji, služio je kao diplomat u Turskoj, Francuskoj i Engleskoj tijekom XVI. stoljeća. Obitelj je također dala značajan doprinos kulturi i znanosti, s Faustom Vrančićem kao jednim od najistaknutijih članova, poznatim po svom radu u polju izuma i lingvistike2.

Zajedno, ove obitelji su oblikovale povijest Pirovca, ostavljajući trajni pečat na njegovu kulturnu i društvenu baštinu. Njihova međusobna povezanost i utjecaj na lokalnu zajednicu odražavaju se u brojnim dokumentima, umjetničkim djelima i arhitekturi koja i danas svjedoči o njihovoj važnosti za ovaj dio Hrvatske.